Ljudi kojih zelim da se sjećam pt.2

Sjećam se kada mi je Vedran napisao da se nejgov život ne mjeri brojem udisaja, ili izdisaja, nego brojem trenutaka od kojih zastaje dah. Sada te iste riječi slušam u stihovima neke pjesme i osjećam se pokradeno za riječi koje su bile namjenjene isključivo meni.   Ne znam jesam li bila povrijeđena, neshvaćena, izopćena, neprihvaćena,…

Nastavi čitanje →

pokusaj

Ko si ti? Ko avet ulaziš nepozvan.. Nenajavljen… Neprimjetan, rekla bih… Iznenada me zaskočiš i prospeš po tlu.. Tu, baš tu… Pod tvojim nogama sam… Sama… Ničija… Svačija… Pa zar ti nisi onaj isti kao drugi s prezirom u očima kada krenem tvojim putem… Zar ti nisi jedan od onih koji pljuju i preziru sve…

Nastavi čitanje →