SOME PEOPLE ENJOY EATING DUST...

Ono što me muči, neke moje misli napisane u trenucima dok me moja nesreća toliko boli da ne mogu drugačije da je opišem nego da kažem sve to svijetu, ili možda sreća, ili nepravda.... ili možda samo neki halcevi....

04.05.2008.

oda samochi

Predugo nisam hodala ulicom i plakala. Plakala sam onako, bez nekog određenog povoda, samo onako. Hodala sam dugačkim bulevarom, slušala sam neku muziku. I što bi Balaš rekao pred treći refren više nisam bila, ne mlada, nego sretna. Toliko mi se puta to isto desilo, da hodam, da plačem, da me gledaju... Odavno nisam osjećala to što sam osjećala tad i sad. Gledam u ovaj tekst i ne znam šta dalje da kažem, stoji mi knedla u grlu, ne mogu reći, a ne mogu ni napisati. Samo samoća, usamljenost. Ne znam. Već nekoliko noći izlazim sama, sjedam u galeriju i osjećam se jadno. Da, prijatelju, jadno da jadnije ne može, a znam da može. Odatle odlazim nakon pola sata, redovno. Jer ne mogu, ne mogu da ne vidim kako sam pala u očima drugih, kako sam pala u svojim, a znam da nisam, znam to, ali ipak sve jadno, i sve samo jedno.

 

 

Hodam tako bulevarom i nadam se da će neko naići, neko ko je drag, ali nema nikoga. Hodam skroz sporo, da bih tom nekom dala više vremena da me nađe, ali nema nikog. Nema nikog.

 

 

Danas sam se isto uhvatila u jednoj također davnoj, ali poznatoj situaciji koja garantira razočarenje. . Čekala sam, nije ga bilo, ali možda i jest samo ne u pravo vrijeme. Stoji mi knedla u grlu, suze u očima. Sad moram ići u kupatilo da drugi ukućani ne bi mislili da nešto nije u redu, a zaista sve je u redu. Plačem čisto `nako....


 


SOME PEOPLE ENJOY EATING DUST...
<< 05/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

Ptica se probija iz jajeta. Jaje je svijet. ko hoće da bude rođen mora da razori jedan svijet. Ptica leti ka bogu. Bog se zove Abraksas...
Prevrednovanje svih vrijednosti desit će se kada pravila po kojima ćemo uređivati naše živote počnu da dolaze iznutra, iz nas samih, iz naše savjesti, a ne iz okolnje vanjštine, ne prisiljeno. Ustaljeno uvjerenje o tome šta je dobro, a šta zlo, šta je laž, a šta istina dolaze iz vana. Tradicionalni zakoni nemaju ništa sa zdravim razumom jer većinu tih zakona ljudi ne žele, pa ih se tako i ne pridržavaju, nego samo prividno, da bi drugi vidjeli kako oni to poštuju, a ustvari niko ne poštuje to, niko ne želi to. Pa zasšto nam onda i trebaju? Zato što je Bog tako rekao? Kako onda nešto što je zakon na Zemlji možže nastati izvan nje? Kako onda što je mjerilo ljudima može da ne nastane od čovjeka?


LIČNA KARTA
IME: SAMANTA SELIMOVIĆ
DATUM ROĐENJA. 19.03.1988
MJESTO: ZENICA
BOJA OČIJU: SMEĐA


ZANIMANJE: ŠANKERICA U COLLEGIUMU, KNJIŽEVNOST


VISINA.172


TEŽINA: 61


SLABOST: RAJA JE RAJA


STRAH: KAD SELMA OTVORI PROZOR


ŠTA MRZIM:NARODNJAKE, COLLEGIUM I SELJAKE


PLANOVI: DOBITI NOBELOVU NAGRADU ZA KNJIŽEVNOST


KAD IDEM SPAVATI: NE SPAVAM


PIĆE:LIMUNADA


KAFA:PRODUŽENA S MLIJEKOM


PUŠIM: CIGARE


PSUJEM: GDJE I KAD STIGNEM


PJEVAM: U RIJETKIM SITUACIJAMA KAD JE OVAJ BIO TRIJEZAN


ZALJUBLJENA: SVA SAM TAKVA


BRAK: NE PLANIRAM


DJECA: DVOJE VELIKIH I SEDAM PATULJAKA


SAMOPOUZDANJE: NA NIVOU


MISLIM DA SAM BOMBA: KAŠIKARA


ZDRAV ŽIVOT: KAKO DA NE


RODITELJI: ODSELILA SAM SE


MUZIČKI INSTRUMENT: BASS, BESO, DENI, SALE


CUGAM: POKADKAD


GUDRAM SE: NE, NIKAD, KAJEM SE


JEL ME KAD MOMAK ODJEBO: SAMO JEDAN, AL KO NIJEDAN


JESAM LI NEŠTO UKRALA: PAR SLOMLJENIH SRCA I KOMADIĆE ŠARENIH STAKLIĆA


KAD ĆU UMRIJETI: VRIJEDNOST SE PROCJENJUJE NA...


ŠTA SAM ŽELJELA BITI KAD PORASTEM: SAMANTA SELIMOVIĆ ŽUTA


GDJE BIH VOLJUELA OTPUTOVATI: FAKAT U HONDURAS


KONTAKT: BAUDLEAIRE-REINCARNATION@HOTMAIL.COM

EH SAD DA VAM KAŽEM:
Ja nisam normalna, to sam utvrdila josh davno kad su ljudi počeli sebe proglašavati normalnima... E ne želim.. Ne želim..

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
20436

Powered by Blogger.ba