SOME PEOPLE ENJOY EATING DUST...

Ono što me muči, neke moje misli napisane u trenucima dok me moja nesreća toliko boli da ne mogu drugačije da je opišem nego da kažem sve to svijetu, ili možda sreća, ili nepravda.... ili možda samo neki halcevi....

14.05.2008.

SJEĆANJA... PART TWO

Sjedim sad tu negdje u čošku neke sobe i slušam kreatorovu pjesmu "black sunrise", i tješim se da nikad neće biti tako. A voljela bih još samo jednom pobjeći iz škole, sjest na prvi voz samo sa markom i dvadeset feninga, i otići u Visoko. Najbolje je bilo kad bih pokupila nekog sa sobom... To se ne ponavlja...

Samo kad se sjetim te motorijade 2006... bio je dvadeset i treći juni i ja i ona moja luđakinja smo odlučile pokupit nekog... Ona bi kao prevarila, ali samo malo prevarila Daria, a ja bih "pokupila" nekog bez ikakve griže savjesti. Uh jebote... i bilo je tako... ona je malo prevarila, a ja sam puno, i to samo sebe.

Sviraju "Agonize" tu noć, ja već pijana ko letva skačem naokolo... Pored mene stoji neko lik... Prosječan... Ništa posebno... Obrati se on meni, predstavi se on, a ja nastavih da piljim ko da ga i nema. I onda se prekontam, kažem sebi jebemu Samanta moš se ti sjetit da nešto moraš da učiniš po pitanju toga, eno vidi Ene već je pokupila nekog klinju.

I tako ti ja pokupim ovog. Ne baš da sam ga pokupila. I on je imao iste namjere kao i ja. I bio je puno pijaniji od mene. Međutim, završili smo mi u nekom mraku, u neko gluho doba noći negdje nepoznato. Skontali smo da nema potrebe da se više ikad vidimo. Ja sam tako mislila.

Al ne lezi vraže, i onaj Enin klinjo je bio isto iz Visokog ko i ovaj MOJ... I jebiga putevi su nam se spojili već za sedam dana namjerno. Mi im se nismo ni javile da dolazimo... Samo smo se pojavile i ja sam ga nazvala. Dok sam ga zvala on je bio na drugoj strani ulice i nije mogao vjerovati da me vidi. Mislio je da sam samo dobar halc...

Ena se u međuvremenu prekont pa nogira malog, a ja zaglavim s ovim još par mjeseci. Ostavila sam ga samo zato što sam ga voljela... Nisam željela da on jednog dana ode tamo gdje je planirao otići, gdje je otišao... Gdje je bio otišao.


Evo prošle su dvije godine otkako sam ga zadnji put vidjela. Kad sam počinjala živjeti samoostalno, u svim onim nepotrebnim stvarima nađem njegov broj. Znala sam da nije u Bosni... Ja sam broj telefona davno promijenila. Odzvonim ja njemu, kad boga mi zove mene neko s tog broja i pitam ko sam dovraga ja.

Ja osobi s druge strane kažem da sam luđakinja koja još živi od starih stvari, ljubavi, snova... I da sam samo htjela još jednom da okrenem taj broj da ne bude da nisam pokušala da ga vratim barem i prekasno. Osoba s druge strane je bio ON, on koji se upravo vratio iz jebene vukojebine u kojoj nije mogao ostati... Evo još se nismo vidjeli i nadam se da nećemo jer bi fakat bilo previše za mene.....


A fakat sam ga voljela... Jedinog...


Evo sad svira Pentagram... "Dark is the sunrise"... Hehe... E ovo me podsjeća na Sharm... Ali neću da se ovoga sjećam... Poćet ću plakati..... Ne želim...


Sad mislim o nekim drugim stvarima... Ali opet se svodi na isto... Ljubav... Daljina... Vozovi... Glupiranje... I neko koga mogu voljeti...

SOME PEOPLE ENJOY EATING DUST...
<< 05/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

Ptica se probija iz jajeta. Jaje je svijet. ko hoće da bude rođen mora da razori jedan svijet. Ptica leti ka bogu. Bog se zove Abraksas...
Prevrednovanje svih vrijednosti desit će se kada pravila po kojima ćemo uređivati naše živote počnu da dolaze iznutra, iz nas samih, iz naše savjesti, a ne iz okolnje vanjštine, ne prisiljeno. Ustaljeno uvjerenje o tome šta je dobro, a šta zlo, šta je laž, a šta istina dolaze iz vana. Tradicionalni zakoni nemaju ništa sa zdravim razumom jer većinu tih zakona ljudi ne žele, pa ih se tako i ne pridržavaju, nego samo prividno, da bi drugi vidjeli kako oni to poštuju, a ustvari niko ne poštuje to, niko ne želi to. Pa zasšto nam onda i trebaju? Zato što je Bog tako rekao? Kako onda nešto što je zakon na Zemlji možže nastati izvan nje? Kako onda što je mjerilo ljudima može da ne nastane od čovjeka?


LIČNA KARTA
IME: SAMANTA SELIMOVIĆ
DATUM ROĐENJA. 19.03.1988
MJESTO: ZENICA
BOJA OČIJU: SMEĐA


ZANIMANJE: ŠANKERICA U COLLEGIUMU, KNJIŽEVNOST


VISINA.172


TEŽINA: 61


SLABOST: RAJA JE RAJA


STRAH: KAD SELMA OTVORI PROZOR


ŠTA MRZIM:NARODNJAKE, COLLEGIUM I SELJAKE


PLANOVI: DOBITI NOBELOVU NAGRADU ZA KNJIŽEVNOST


KAD IDEM SPAVATI: NE SPAVAM


PIĆE:LIMUNADA


KAFA:PRODUŽENA S MLIJEKOM


PUŠIM: CIGARE


PSUJEM: GDJE I KAD STIGNEM


PJEVAM: U RIJETKIM SITUACIJAMA KAD JE OVAJ BIO TRIJEZAN


ZALJUBLJENA: SVA SAM TAKVA


BRAK: NE PLANIRAM


DJECA: DVOJE VELIKIH I SEDAM PATULJAKA


SAMOPOUZDANJE: NA NIVOU


MISLIM DA SAM BOMBA: KAŠIKARA


ZDRAV ŽIVOT: KAKO DA NE


RODITELJI: ODSELILA SAM SE


MUZIČKI INSTRUMENT: BASS, BESO, DENI, SALE


CUGAM: POKADKAD


GUDRAM SE: NE, NIKAD, KAJEM SE


JEL ME KAD MOMAK ODJEBO: SAMO JEDAN, AL KO NIJEDAN


JESAM LI NEŠTO UKRALA: PAR SLOMLJENIH SRCA I KOMADIĆE ŠARENIH STAKLIĆA


KAD ĆU UMRIJETI: VRIJEDNOST SE PROCJENJUJE NA...


ŠTA SAM ŽELJELA BITI KAD PORASTEM: SAMANTA SELIMOVIĆ ŽUTA


GDJE BIH VOLJUELA OTPUTOVATI: FAKAT U HONDURAS


KONTAKT: BAUDLEAIRE-REINCARNATION@HOTMAIL.COM

EH SAD DA VAM KAŽEM:
Ja nisam normalna, to sam utvrdila josh davno kad su ljudi počeli sebe proglašavati normalnima... E ne želim.. Ne želim..

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
20437

Powered by Blogger.ba