beats by dre cheap

SJEĆANJA... PART TWO

Sjedim sad tu negdje u čošku neke sobe i slušam kreatorovu pjesmu "black sunrise", i tješim se da nikad neće biti tako. A voljela bih još samo jednom pobjeći iz škole, sjest na prvi voz samo sa markom i dvadeset feninga, i otići u Visoko. Najbolje je bilo kad bih pokupila nekog sa sobom... To se ne ponavlja...

Samo kad se sjetim te motorijade 2006... bio je dvadeset i treći juni i ja i ona moja luđakinja smo odlučile pokupit nekog... Ona bi kao prevarila, ali samo malo prevarila Daria, a ja bih "pokupila" nekog bez ikakve griže savjesti. Uh jebote... i bilo je tako... ona je malo prevarila, a ja sam puno, i to samo sebe.

Sviraju "Agonize" tu noć, ja već pijana ko letva skačem naokolo... Pored mene stoji neko lik... Prosječan... Ništa posebno... Obrati se on meni, predstavi se on, a ja nastavih da piljim ko da ga i nema. I onda se prekontam, kažem sebi jebemu Samanta moš se ti sjetit da nešto moraš da učiniš po pitanju toga, eno vidi Ene već je pokupila nekog klinju.

I tako ti ja pokupim ovog. Ne baš da sam ga pokupila. I on je imao iste namjere kao i ja. I bio je puno pijaniji od mene. Međutim, završili smo mi u nekom mraku, u neko gluho doba noći negdje nepoznato. Skontali smo da nema potrebe da se više ikad vidimo. Ja sam tako mislila.

Al ne lezi vraže, i onaj Enin klinjo je bio isto iz Visokog ko i ovaj MOJ... I jebiga putevi su nam se spojili već za sedam dana namjerno. Mi im se nismo ni javile da dolazimo... Samo smo se pojavile i ja sam ga nazvala. Dok sam ga zvala on je bio na drugoj strani ulice i nije mogao vjerovati da me vidi. Mislio je da sam samo dobar halc...

Ena se u međuvremenu prekont pa nogira malog, a ja zaglavim s ovim još par mjeseci. Ostavila sam ga samo zato što sam ga voljela... Nisam željela da on jednog dana ode tamo gdje je planirao otići, gdje je otišao... Gdje je bio otišao.


Evo prošle su dvije godine otkako sam ga zadnji put vidjela. Kad sam počinjala živjeti samoostalno, u svim onim nepotrebnim stvarima nađem njegov broj. Znala sam da nije u Bosni... Ja sam broj telefona davno promijenila. Odzvonim ja njemu, kad boga mi zove mene neko s tog broja i pitam ko sam dovraga ja.

Ja osobi s druge strane kažem da sam luđakinja koja još živi od starih stvari, ljubavi, snova... I da sam samo htjela još jednom da okrenem taj broj da ne bude da nisam pokušala da ga vratim barem i prekasno. Osoba s druge strane je bio ON, on koji se upravo vratio iz jebene vukojebine u kojoj nije mogao ostati... Evo još se nismo vidjeli i nadam se da nećemo jer bi fakat bilo previše za mene.....


A fakat sam ga voljela... Jedinog...


Evo sad svira Pentagram... "Dark is the sunrise"... Hehe... E ovo me podsjeća na Sharm... Ali neću da se ovoga sjećam... Poćet ću plakati..... Ne želim...


Sad mislim o nekim drugim stvarima... Ali opet se svodi na isto... Ljubav... Daljina... Vozovi... Glupiranje... I neko koga mogu voljeti...

SOME PEOPLE ENJOY EATING DUST...
http://leviathanica.blogger.ba
14/05/2008 22:16